I tko zna što bi se dogodilo da su se dečki popeli na tron i bili pobjednici… pobjednici državnog natjecanja!

Priča je krenula davno, davno prije ove generacije kada su i drugi željeli dokučiti  državno prvenstvo. Igra, pobjeda, sportski duh, imperativ pobjede, sve to u jednom… Da, lopta je okrugla za sve jednako, a srce je uvijek veliko i razočaranje još veće kada poeni ne idu.

Ali za ovu generaciju odbojkaša naše škole, Tehničara, osvojeno  je sve… Srce, lopta, ponos, suze, strah, igra, grad, Županija… Hrvatska! I dok se doigravalo i igralo već nekoliko godina, cilj je uvijek bio isti – pobjeda, a ne samo igra. Što reći za njih… Reći ću da su to divni momci koji su se s odbojkom susreli davno prije nego su krenuli u našu školu, njihovi klupski treneri odradili su svoj posao vrhunski. Da, imali su vrhunske dečke, kvalitetu i znanje, i sve to su donijeli u našu školu i nastavili biti sportaši i odbojkaši. Hvala im na tome jer su pokazali da brodska odbojka traje, postoji i ne da se, samo se uvijek sakriva tamo negdje iza… malo u sjeni nečeg drugoga… mislim, neopravdano.  Sad mi je drago da je završila na Državnom prvenstvu srednjih škola u Poreču. Konačno!

Krenuli smo na Državno 27. ujutro, puni entuzijazma, veseli s osmijehom, puni nade za dobrim plasmanom. Dolazak u Poreč, ekipe, hrpa mladih, hrpa odličnih sportaša, druženje i planovi za dan natjecanja. U skupini je ekipa iz Dubrovnika i kasnije, jedna od dviju ekipa iz Splita. I to jutro, 28. 3., bilo je veselo, i ponovno imperativ pobjede i osmijesi. Dečki su znali da neće biti lagano, ali su zaista u prvoj utakmici protiv Dubrovnika pokupili sve simpatije sudaca i drugih ekipa, organizatora. Pobjeda!

Bravo, super ste, imate kvalitetu!

No druga je utakmica odnijela osmijeh, nešto je pomutilo redove u obrani i napadu… Što se dogodilo… ? Jednostavno, nije išlo! Sport… lopta je, naravno, okrugla… Živci i glava koja nije radila… Ali sve je to sport, sve je to igra, sve su to stvari za odbojkaše, setove, servise, smečeve. Nema pravila. Pobjeda je isparila, a njihova tužna lica prihvatila su poraz. A toliko su željeli…

Bravo, dečki naši!

Nema veze, idemo dalje.

Vi ste pobijedili ideju, pobijedili ste plan, došli ste do Državnog i pokazali  svojim trenerima, svom gradu i svojoj školi koliko vrijedite i gdje ste. Za mene ste pobjednici u srcu, jedna družba Duce i Tehničara, znanje vaših klubova i trenera i ponos Tehničke škole iz Slavonskog Broda, grada i Županije. I znam da će se o ovoj generaciji pričati još godinama, ali ovdje priča ne završava… Vidimo se mi u našoj dvorani, u školi. Vi ste kraljevi igre, Mozarti za odbojku, prijatelji za druženje. Ponosna sam na vas i to ću prenijeti daleko da se o vama priča, ponosna sam na to što sam bila dio vaše priče i vjerujem da nakon ovog Državnog nećete staviti točku na… hm, tu loptu koja je okrugla. Ma, idemo dalje! Jer vi ste odbojkaši naše škole, našeg Tehničara. Hvala vam od srca, svima vama, kraljevima odbojke… Leonardu Popoviću, Ivanu Đakoviću, Noi Kevinu Miltonu, Rayu Kevinu Miltonu, Nikoli Gariću, Tinu Lešku, Marinu  Klaiću, Patriku Vučkoviću, Ivanu Jeliniću i Ivanu Karačiću.

Dubravka Mesić, profesorica